Misija Olivera Paunovića je očuvanje kulturnog nasleđa i tradicije grada Niša, u cilju promocije “carskog” grada u očima drugih.
Ljubav prema Nišu, vidi se na svakoj stranici publikacije koju je izdao, u filmovima koje je snimio, a vesti su tu da objektivnim pristupom i pravovremenim informacijama informišu i sugerišu da bi Niš trebalo da bude lepše mesto za život.
Nije tačno da u Srbiji nema posla. Ima. Uslov je da se mlad čovek pokrene s mesta, da ima ideju, da ima cilj. I da radi, da radi 18 sati.
Budite hrabri i verujte u sebe, jer se jedino na taj način može napred. Budite uporni i ne klonite kada naiđete na poteškoće, jer izlaz je uvek tu, samo ga treba prepoznati.
Iz intervjua USA časopisu
SERBIAN MIROR “ОГЛЕДАЛО”
Pošto sam potekao iz siromašne radničke porodice, veoma mlad ostao bez oba roditelja, morao sam da svoj profesionalni put gradim sam. Tri godine sam čistio ulaze tri stambene zgrade da bismo, posle smrti oca, majka i ja mogli da preživimo. Tada sam se, kao jedanaestogodišnjak, zarekao da ću celog života raditi i da nikada više nećemo da trpimo gladni. Verovatno bih opet isto učinio.
A što se saveta tiče, možda bih sebi preporučio da malo manje verujem ljudima. U nekoliko navrata sam se opekao, ali ne zameram, čak sam zahvalan.
Da nije bilo toga, ne bih ojačao i bio to što jesam danas. Mislim da sve što se čoveku u životu desi, desi se sa razlogom. Ako to prihvatimo, onda možemo iz svega da izvučemo pouku, da usvojimo ono što je dobro, a odbacimo loše.
Pošto sam potekao iz siromašne radničke porodice, veoma mlad ostao bez oba roditelja, morao sam da svoj profesionalni put gradim sam. Tri godine sam čistio ulaze tri stambene zgrade da bismo, posle smrti oca, majka i ja mogli da preživimo. Tada sam se, kao jedanaestogodišnjak, zarekao da ću celog života raditi i da nikada više nećemo da trpimo gladni. Verovatno bih opet isto učinio.
A što se saveta tiče, možda bih sebi preporučio da malo manje verujem ljudima. U nekoliko navrata sam se opekao, ali ne zameram, čak sam zahvalan.
Da nije bilo toga, ne bih ojačao i bio to što jesam danas. Mislim da sve što se čoveku u životu desi, desi se sa razlogom. Ako to prihvatimo, onda možemo iz svega da izvučemo pouku, da usvojimo ono što je dobro, a odbacimo loše.
Bolno pitanje… U Nišu trenutno posluju samo privatni mediji. Na papiru ih je mnogo, ali tek nekoliko njih se zaista gleda, sluša ili čita. Problem medija u Nišu jesu finansije. Privreda ne radi dobro, pa se samim tim to odražava i na sve ostalo.
Mediji su vezani za projektno (su)finansiranje, a zna se na koji način se za projekte dobija novac – mora da se lobira. To je jedno veliko vrzino kolo, iz kojeg ne možeš da izađeš. Ono što je cilj medija kojih sam vlasnik, najčitanijeg portala južne Srbije „Niških Vesti”, jeste da budu objektivni, da javnosti daju pravu informaciju i da vode računa o najobičnijem građaninu i posvete se njemu i njegovim problemima.
To su građani prepoznali i poverenje nam svakodnevno vraćaju time što su uvek uz nas, a mi smo zbog toga ponosni. Jedan smo tim, jer jedino tako možemo da plivamo u ovim teškim vremenima. To vam je kao kada imate štap. Ako ga neko udari – lako će da ga slomi, međutim ako spojite više štapova – teško će da mu uspe.
„Oglašavanje je potpuno nepotrebno, osim ako se nadate da ćete zaraditi novac“
Jef I. Richards